U Udruzi invalida Sisačko - moslavačke županije logopedska terapija provodi se s djecom s teškoćama u razvoju i s odraslim osobama koje imaju afaziju ili govornu apraksiju kao posljedicu oštećenja mozga. Osnovni cilj logopedske terapije je postići maksimalnu razinu komunikacije koja je moguća s obzirom na mogućnosti osobe. Logopedski tretman započinje logopedskom dijagnostikom, a zatim slijedi terapija. Terapija se provodi individualno, obično između jedan i tri puta tjedno, ali po potrebi i češće, ovisno o vrsti teškoća, sposobnostima djeteta/osobe i ciljevima terapije. U nekim fazama terapije, dio terapijskih postupaka moguće je izvoditi grupno ili u paru.

Logopedska terapija za djecu s teškoćama u razvoju:

U najranijoj dobi težište programa logopedske terapije je senzorna stimulacija. Djetetu se omogućuju aktivnosti i iskustva koja će mu pomoći u razvijanju auditivnih, vizualnih i taktilnih vještina. U to vrijeme u terapiju je prema potrebi uključeno i razvijanje nekih predjezičnih vještina, poput izmjenjivanja u komunikaciji (turn-taking). Vrlo je važno početi razvijati sustav govorno - jezične komunikacije čim je dijete neurofiziološki spremno za govor.

Kad dijete počne koristiti pojedinačne riječi, logopedski tretman usredotočuje se na obogaćivanje rječnika, kombiniranje riječi u fraze, pragmatičke i konverzacijske vještine. Dijete usvaja te vještine spontano, kroz posebno strukturiranu igru u okviru logopedske terapije. Istodobno se dijete usmjerava na zadržavanje pažnje i koncentracije koja je često distraktibilna i kratkotrajna. Senzorna integracija i terapija oralnih motoričkih vještina koristi se za učvršćivanje spremnosti za govor tijekom ovog razdoblja.

U predškolskom razdoblju logopedska terapija u području razumijevanja govora usredotočuje se na auditivno pamćenje i slijeđenje uputa, razvoj koncepta boje, oblika i smjera. Terapija ekspresivnog govora uključuje semantički razvoj, produljivanje govornih izraza koje dijete upotrebljava, te gramatičke strukture roda, broja, padeža i glagolskih oblika. U tom razdoblju započinje terapija artikulacije koja je od velike važnosti za razumljivost djetetovog govora i njegovu socijalizaciju.

Tijekom osnovnoškolskog razdoblja logopedska terapija strukturirana je tako da i dalje pomaže djetetu u razvoju govora, počinje rad na učenju čitanja i pisanja u onom stupnju koji je optimalan za dijete s obzirom na njegove mogućnosti te na prevladavanju teškoća koje se pri tome mogu javiti, a značajan dio logopedskog rada oslanja se na program koji dijete u tom trenutku obrađuje u školi, jer uspjeh u školi uvelike utječe na njegovo samopoštovanje.

Logopedski rad na području razumijevanja govora i jezika postaje detaljniji, uključuje slijeđenje uputa koje se sastoje od više dijelova, slično uputama kakve dijete dobiva u školi. Rad može uključivati vježbe razumijevanja morfologije, sintakse, čitanja, računanja i drugo u odnosu na individualne potrebe djeteta. Na području ekspresivnog govora logopedski rad se usredotočuje na složenije teme u vokabularu, sličnosti i različitosti, morfologiju, sintaksu i pisanje. Prema individualnim potrebama radi se dakako i na drugim područjima, poput duljine jezičnog izraza.

Pragmatičke vještine u ovom razdoblju postaju vrlo važne za dijete - cilj logopedske terapije u tom području je upotreba komunikacijskih vještina kod kuće, u školi i u široj okolini. Intenzivno se radi na artikulaciji i razumljivosti govora, u odnosu na individualne oralne motoričke sposobnosti.

Logopedska terapija je kompleksna i može uključivati različite pristupe i metode. Kod osoba koje imaju teže oštećenje govorno - jezičnih funkcija najčešće nije moguće provesti sve navedene oblike logopedske terapije pa se terapijski postupci i ciljevi značajno modificiraju prema individualnim potrebama i mogućnostima, uz maksimalno korištenje potencijala osobe i s ciljem dosezanja najviše moguće razine komunikacijskih sposobnosti.

U logopedskoj terapiji djece s teškoćama u razvoju primjenjuju se slijedeći terapijski postupci, individualno prilagođeni svakoj osobi:

Logopedska terapija afazije i govorne apraksije:

Logopedska terapija afazije i govorne apraksije provodi se s odraslim osobama koje su pretrpjele moždani udar ili ozljedu mozga i kao posljedicu oštećenja mozga imaju teškoće u razumijevanju i/ili izražavanju govora.

Afazija je nemogućnost govorenja ili razumijevanja govora uzrokovana cerebrovaskularnom bolešću ili ozljedom. Postoji više tipova afazije, a najčešće se govori o motoričkoj i senzoričkoj. Motorička afazija je nemogućnost izgovaranja, iako je funkcija govornih organa uredna. Senzorička afazija je poremećaj razumijevanja govora, iako je sluh uredan. Najtežim oblikom smatra se potpuna afazija kod koje je oštećeno razumijevanje govora i sam govor.

Apraksija je nemogućnost izvođenja svrsishodnih radnji, iako su potpuno uredni motorički organi, osjetljivost na podražaje i razumijevanje. Govorna apraksija je, u skladu s tim, apraksija koja se izražava u govoru.

Uz oštećenje govornih funkcija može biti povezano oštećenje sposobnosti čitanja i pisanja (aleksija, agrafija), te oštećenje sposobnosti izvođenja matematičkih operacija (akalkulija).

Kod terapije afazije i govorne apraksije važno je terapiju započeti što ranije, jer vrijeme početka terapije utječe na njezino trajanje i rezultate. Logopedski postupci usmjereni su k vraćanju oštećenih funkcija u području komunikacije i funkcioniranja u svakodnevnom životu koje je vezano uz komunikaciju, dakle razumijevanja govora, izražavanja govora, čitanja, pisanja, računanja te orijentacije u prostoru i vremenu. Pritom je važna suradnja obitelji u svladavanju zadataka i pružanju psihološke podrške bolesniku. Rehabilitacija može biti dugotrajna i trajati godinama, te je stoga potrebno strpljenje i velika upornost bolesnika i njegove obitelji.